cr̀tōvlje

im. s. G cr̀tōvlja; mn. N cr̀tōvlja, G cr̀tōvljā glazb. sustav od pet vodoravnih crta u koji se upisuju note

cȓv

im. m. G cȓva; mn. N cȓvi, G cŕvā/cŕvī 1. zool. beskralježnjak cjevastoga i mekanoga tijela bez kostiju, nogu i ticala koji se kreće uvijajući tijelo 2. razg. ličinka nalik na istoimenoga beskralježnjaka 3. inform. program koji se samostalno umnožava i može prouzročiti štetu na računalu, za razliku od virusa koji svojim djelovanjem ne mora zaraziti druge programe ♦ ~ sumnje dvojba, nelagoda izazvana sumnjom; imati crve u stražnjici biti nemiran, biti nestrpljiv, ne moći se zadržati na jednome mjestu; raditi kao ~ (mrav) neumorno (neprekidno, ustrajno) raditi; vrijedan (marljiv) kao ~ (mrav, pčela) iznimno vrijedan (marljiv)

cr̀ven

prid. G crvèna; odr. cr̀venī, G cr̀venōg(a); ž. crvèna, s. crvèno; komp. crvènijī 1. koji je boje svježe krvi, zrele rajčice ili zrelih jagoda [crvena košulja; ~ od srama] 2. pren. koji je lijevih političkih uvjerenja 3. u im. funkciji jd. s. boja svježe krvi, zrele rajčice ili zrelih jagoda [Više volim crveno nego zeleno.]

crvèndāć

im. m. G crvendáća; mn. N crvendáći, G crvendáćā zool. mala ptica pjevica smeđih leđa i crvenoga vrata i prsa

crvènica

im. ž. G crvènicē v. crljenica

crvènilo

im. s. G crvènila svojstvo onoga što je crvene boje [~ lica]

crvèniti

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. cr̀venīm, 3. l. mn. cr̀venē, imp. crvèni, aor. crvènih, imperf. cr̀venjāh, prid. r. crvènio, prid. t. cr̀venjen bojiti što u crveno, činiti crvenim [~ obraze]

crvènkast

prid. G crvènkasta; odr. crvènkastī, G crvènkastōg(a); ž. crvènkasta, s. crvènkasto koji je pomalo crven, koji ima crvene boje, koji je boje kore šipkova ploda; sin. rud zast., rumenkast

crvènkastosmeđ

prid. G crvenkastosmèđa; odr. crvènkastosmeđī, G crvènkastosmeđēg(a); ž. crvenkastosmèđa, s. crvenkastosmèđe koji je između crvenkaste i smeđe boje, koji je boje hrđe

crvènkastožūt

prid. G crvenkastožúta; odr. crvènkastožūtī, G crvènkastožūtōg(a); ž. crvenkastožúta, s. crvenkastožúto koji je boje između crvenkaste i žute, koji je boje svijetle hrđe ili breskvine kore

crvenòkos

prid. G crvenòkosa; odr. crvenòkosī, G crvenòkosōg(a); ž. crvenòkosa, s. crvenòkoso koji ima crvenu kosu

crvenokóščev

prid. G crvenokóščeva; ž. crvenokóščeva, s. crvenokóščevo koji pripada crvenokošcu

crvenokóžac

im. m. G crvenokóšca, V cȑvenokōšče; mn. N crvenokóšci, G crvenòkōžācā čovjek crvene kože

crvènosmeđ

prid. G crvenosmèđa; odr. crvènosmeđī, G crvènosmeđēg(a); ž. crvenosmèđa, s. crvenosmèđe koji je boje između crvene i smeđe

crvènjēnje

im. s. G crvènjēnja bojenje čega u crveno

crvènjēnje

im. s. G crvènjēnja 1. postajanje crvenim 2. isticanje crvenom bojom

crvènjeti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. crvènīm, 3. l. mn. crvènē, imp. crvèni, aor. crvènjeh, imperf. crvènjāh, prid. r. m. crvènio, ž. crvènjela, s. crvènjelo, mn. crvènjeli postajati crvenim [~ od srama; Jagode crvene na suncu.] • crvènjeti se povr. isticati se crvenom bojom [Makovi se crvene u daljini.]

cr̀vić

im. m. G cr̀vića; mn. N cr̀vići, G cȑvīćā um. mali crv; sin. (crvuljak)

cr̀vljiv

prid. G cr̀vljiva; odr. cr̀vljivī, G cr̀vljivōg(a); ž. cr̀vljiva, s. cr̀vljivo u kojemu ima crva [crvljivo meso]

crvòlik

prid. G crvòlika; odr. crvòlikī, G crvòlikōg(a); ž. crvòlika, s. crvòliko koji je nalik crvu [~ jezik; crvolika životinja]

crvotòčina

im. ž. G crvotòčinē; mn. N crvotòčine, G crvotòčīnā 1. bot. mala vazdazelena papratnjača koja raste u crnogoričnim šumama [planinska ~; obična ~]; sin. zmijina mahovina v. pod mahovina 2. šupljina, rupica koju je u drvu izjeo crv

crvúljak

im. m. G crvúljka; mn. N crvúljci, G cr̀vūljākā 1. um. v. crvić 2. anat. privjesak debeloga crijeva

cunàmi

im. m. G cunàmija; mn. N cunàmiji, G cunàmījā met. visoki morski valovi prouzročeni potresom, najčešće na obalama Tihoga oceana

cȕpkati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. cȕpkām, 3. l. mn. cȕpkajū, imp. cȕpkāj, aor. cȕpkah, imperf. cȕpkāh, prid. r. cȕpkao poskakivati na mjestu [~ od hladnoće]

cȕra

im. ž. G cȕ; mn. N cȕre, G cȗ razg. v. djevojka

cȕrica

im. ž. G cȕricē; mn. N cȕrice, G cȕrīcā um., razg. v. djevojčica

cȕričin

prid. G cȕričina; ž. cȕričina, s. cȕričino razg. v. djevojčičin

cúriti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. cúrīm, 3. l. mn. cúrē, imp. cúri, aor. cúrih, imperf. cúrāh, prid. r. cúrio 1. prelaziti s jednoga mjesta na drugo u tekućemu stanju, prolaziti preko čega u tekućemu stanju [Znoj mu curi niz lice.] 2. propuštati tekućinu [Bačva curi.]

cvȁsti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 3. l. jd. cvàte, 3. l. mn. cvàtū, aor. 3. l. jd. cvȁte, imperf. 3. l. jd. cvàše, prid. r. cvȁo 1. razvijati, dobivati cvjetove [Biljke cvatu.] 2. pren. razvijati se, napredovati i biti jako uspješan [Posao cvate.]; sin. cvjetati

cvȃt

im. m. G cvȃta, L cvátu; mn. N cvȁtovi, G cvȁtōvā bot. 1. skup pravilno raspoređenih cvjetova na zajedničkoj stapci 2. v. cvjetanje

cvȁtnī

prid. G cvȁtnōg(a); ž. cvȁtnā, s. cvȁtnō koji se odnosi na cvat [~ pupovi]

cvàtnja

im. ž. G cvàtnjē; mn. N cvàtnje, G cvátnjā/cvàtnjī v. cvjetanje

cvijȇće

zb. im. s. G cvijȇća skup cvjetova

cvijȇt

im. m. G cvijȇta, L cvijétu; mn. N cvjȅtovi, G cvjȅtōvā bot. rasplodni organ kritosjemenjača iz kojega se razvija plod koji se sastoji od cvjetne stapke, cvjetišta, ocvijeća, prašnika i tučka [~ ruže] ♦ u cvijetu mladosti 1. u najljepše doba mladosti 2. veoma mlad; cvijet društva najbolji, odabrani dio čega

cvijétak

im. m. G cvijétka; mn. N cvijétci, G cvijȇtākā um. mali cvijet; sin. cvjetić

cvíljeti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. cvílīm, 3. l. mn. cvílē, imp. cvíli, aor. cvíljeh, imperf. cvíljāh, prid. r. m. cvílio, ž. cvíljela, s. cvíljelo, mn. cvíljeli puštati tih, piskav glas od bola ili tuge [Pas cvili.]

cvjèćār

im. m. G cvjećára, V cvjȅćāru/cvjȅćāre; mn. N cvjećári, G cvjećárā osoba koja se bavi uzgojem ili prodajom cvijeća

cvjećárev

prid. G cvjećáreva; ž. cvjećáreva, s. cvjećárevo koji pripada cvjećaru; sin. cvjećarov

cvjećàrica

im. ž. G cvjećàricē; mn. N cvjećàrice, G cvjećàrīcā žena koja se bavi uzgojem ili prodajom cvijeća

cvjèćārna

im. ž. G cvjèćārnē; mn. N cvjèćārne, G cvjèćārnā razg. v. cvjećarnica

cvjèćārnica

im. ž. G cvjèćārnicē; mn. N cvjèćārnice, G cvjèćārnīcā prodavaonica cvijeća; sin. cvjećarna razg.

cvjećárov

prid. G cvjećárova; ž. cvjećárova, s. cvjećárovo usp. cvjećarev

cvjèćārskī

prid. G cvjèćārskōg(a); ž. cvjèćarskā, s. cvjèćārskō koji se odnosi na cvjećare i cvjećarstvo

cvjećárstvo

im. s. G cvjećárstva polj. gospodarska grana koja se bavi uzgojem cvijeća za prodaju

cvjètača

im. ž. G cvjètačē; mn. N cvjètače, G cvjȅtāčā bot. 1. dvogodišnja zeljasta povrtna biljka kupusnjača jestiva cvata 2. velik, mesnat i jestiv svijetložut ili bijel cvat istoimene biljke; sin. karfiol razg.

cvjȅtan

prid. G cvjètna; odr. cvjȅtnī, G cvjȅtnōg(a); ž. cvjètna, s. cvjȅtno koji je pun cvijeća, koji je u cvatu [cvjetna livada]

cvjètānje

im. s. G cvjètānja 1. bot. razvijanje, dobivanje cvjetova; sin. (cvat, cvatnja) 2. pren. razvijanje, napredovanje, postizanje uspješnosti [~ posla]  ~ mora biol. nagli rast fitoplanktona u moru

cvjètati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 3. l. jd. cvjètā, 3. l. mn. cvjètajū, aor. 3. l. jd. cvjȅta, imperf. 3. l. jd. cvjètāše, prid. r. cvjètao 1. razvijati, dobivati cvjetove [Biljke cvjetaju.] 2. pren. razvijati se, napredovati i biti jako uspješan [Posao cvjeta.]; sin. cvasti

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga